Ja hoću pažljive ljude koji će da osluškuju glas aikidoa. To nije zarad ispravkih drugih, već zbog ispravljanja sopstvenog uma. To je misija aikidoa i trebala bi da predstavlja vašu misiju.
U aikidou je potrebna svijest u službi mira za sve ljude svijeta, a ne svijest čovjeka koji želi da bude snažan ili koji vježba samo da bi obarao protivnike.
Oni koji bi da izučavaju aikido trebalo bi da otvore svoje umove, da osluškuju iskrenost Boga kroz aiki i da marljivo vježbaju. Trebalo bi da razumijete veliko ispiranje aikia, da ga vježbate i da ga poboljšate bez smetnji. Snagom volje započnite kultivaciju sopstvenog uma.
Kad neprijatelj pokuša da se bori sa mnom tj. samim univerzumom, on mora da naruši harmoniju univerzuma. Zato je on već poražen u trenutku kada je riješio da se bori sa mnom. Mjera za vrijeme – brzo ili sporo – ne postoji.
Oni u kojih je um iskvaren i neskladan, poraženi su od samog početka.
Ime aikido nastalo je od 3 japanska znaka, 合気道 : ai, ki i do. Značenje navedenih znakova obično se prevodi kao harmonija, energija i put tako da aikido može biti preveden kao "način harmonije kroz energiju". Druga uobičajena interpretacija znakova je harmonija, duh i put što bi se moglo prevesti kao "način duhovne harmonije". Oba prijevoda govore o činjenici da su aikido tehnike razvijene tako da kontroliraju napadača kontrolirajući i preusmjeravajući napadačevu energiju umjesto da se blokira. (Korejska borilačka vještina poznata kao hapkido koristi ista tri znaka: neki misle kako je to povijesna poveznica kroz daito rju, glavni izvor aikido tehnika).
Morihei Ueshiba razvio je aikido ponajviše bazirajući se na Daito Ryu aikijutsu uključivajući pokrete, te koristeći jari (koplje), đo (kratki štap), i juken (bajonet). Ali definitivno najveći utjecaj je korištenje katane (mač). U mnogo slučajeva, aikidoka (osoba koja trenira aikido) kreće se poput golorukog mačevaoca. Aikido udarci šomenući i jokomenući izvorno dolaze od napada oružjem, i rezultati tehnika su slični tehnikama oduzimanja oružja. Neke škole aikida ne treniraju uopće s oružjem, dok druge škole poput Iwama Ryu obično potroše mnogo vremena sa bokkenom (drveni mač), đo, i tanto (nož). U većini stilova, sve tehnike se mogu obaviti s mačem, gotovo isto kao i goloruk.
Minoru Moćizuki je donio aikido na Zapad 1951. u Francusku. U Veliku Britaniju aikido je došao 1955., a u SAD 1960-e, u Australiju 1965., kao i u mnoge druge zemlje. Danas postoji mnogo aikido dojoa za treniranje diljem svijeta.